Zašto je napisana knjiga Gdje su dokazi?

Prvo izdanje knjige Gdje su dokazi? objavljeno 2006. godine bilo je inspirirano pitanjem: „Kako se može osigurati da istraživanja medicinskih terapija u najboljoj mjeri odgovaraju potrebama pacijenata?“ Naše kolektivno iskustvo – a kolektivno u tom smislu obuhvaća iskustvo Imogen Evans, liječnice i nekadašnje znanstvenice i novinarke, Hazel Thornton, pacijentice i neovisne zastupnice kvalitete u istraživanjima i zdravstvu te Iaina Chalmersa, istraživača zdravstvenih usluga – pokazivalo je da se znanost često ne obazire na to ključno pitanje. Štoviše, bilo nam je potpuno jasno da mnoge medicinske terapije, i stare i nove, nisu utemeljene na čvrstim dokazima.

Stoga smo odlučili napisati knjigu kako bismo potakli kritičniju javnu procjenu učinaka liječenja zagovaranjem dijaloga između pacijenata i profesionalaca. Bili smo veoma dirnuti velikim zanimanjem koje je izazvala knjiga Gdje su dokazi? – i u izvornom tiskanom obliku, kao i kada smo tekst knjige besplatno objavili na mrežnoj stranici www.jameslindlibrary.org – te činjenicom da je knjiga bila zanimljiva i laicima i profesionalcima. Prvo izdanje knjige Gdje su dokazi? koristilo se kao nastavni tekst u mnogim zemljama, a na mrežnoj stranici www.testingtreatments.org besplatno je dostupno i nekoliko cjelovitih prijevoda na druge jezike.

Otpočetka smo knjigu Gdje su dokazi? zamislili kao posao koji nije dovršen jer će uvijek postojati dvojbe o učincima terapija, bez obzira na to jesu li terapije nove ili stare. Stoga neprestano postoji potreba za propisnom provjerom svih terapija. Da bi se to napravilo, nužno je stalno provjeravati dokaze, procjenjivati ih na kritičan i sistematičan način prije novog istraživanja te nove rezultate tumačiti u svjetlu najnovijih sustavnih pregleda literature.

Kada smo se odlučili na drugo izdanje Gdje su dokazi?, broj autora povećao se s tri na četiri jer nam se priključio Paul Glasziou, liječnik opće prakse i znanstvenik posvećen primjeni dokaza iz visokokvalitetnih istraživanja u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Imamo i novog izdavača – Pinter & Martin, koji je pretiskao prvo izdanje iz 2010. godine – a na mrežnoj stranici www.testingtreatments.org novi tekst također je besplatno dostupan.

Iako je naša temeljna zamisao ostala ista, izvorni je tekst opsežno izmijenjen i dopunjen. Primjerice, proširili smo dio koji se odnosi na koristi i štete postupaka probira u zasebnom poglavlju nazvanom Ranije – ne nužno i bolje. U poglavlju Reguliranje istraživanja: pomoć ili prepreka? opisujemo kako istraživanje može biti pretjerano regulirano na štetu bolesnika. U predzadnjem poglavlju pitamo se Što, dakle, zdravstvo čini boljim?i pokazujemo da se različiti dokazi mogu skupiti na jednom mjestu na način koji je značajan za sve nas. Završavamo knjigu našim nacrtom za bolju budućnost i akcijskim planom.

Nadamo se da će knjiga omogućiti bolje i šire razumijevanje načina na koji se terapije mogu i trebaju objektivno testirati i da svatko može imati ulogu u ostvarenju tog cilja. Ovo nije „vodič za najbolje liječenje“ koji će vam objasniti učinke pojedinačnih terapija. Naprotiv, naglašavamo sporna pitanja koja su ključna kako bi se osiguralo da znanstvena istraživanja budu utemeljena, primjereno provedena, da mogu razlikovati štetne od korisnih terapija i osmišljena tako da odgovaraju na pitanja koja su važna pacijentima, javnosti i zdravstvenim djelatnicima.

Imogen Evans, Hazel Thornton,
Iain Chalmers, Paul Glasziou

kolovoz 2011. godine

  • Ichalmers

    ‘patientprofessional’ should be hyphenated

    ‘Testing Treatments’ needs to be italicised throughout

    • Anonymous

      Done