Ranije – ne nužno i bolje
Ključne poruke
- Ranija dijagnoza ne omogućuje nužno bolje ishode, ponekad čak pogoršava stvari.
- Programi probira trebaju se uvesti samo ako su utemeljeni na čvrstim dokazima o njihovim učincima.
- Ponekad je najbolji izbor uopće ne uvoditi programe probira.
- Ljudi koji se pozivaju na probir moraju dobiti informacije o svim potencijalnim koristima i rizicima.
- Dobre strane probira često se pretjerano naglašavaju.
- Loše strane probira često se umanjuju ili zanemaruju.
- Nužno je dobro informiranje o koristima, štetnim posljedicama i rizicima probira.
Uvod
U prvim trima poglavljima prikazali smo kako neodgovarajuće provjereni postupci liječenja mogu prouzročiti ozbiljne posljedice. Ovdje želimo usmjeriti pozornost na probir (engl. screening) naoko zdravih ljudi kojim se pokušavaju otkriti rani znakovi neke bolesti. Probir zvuči posve razumno – postoji li bolji način za sprječavanje ozbiljnih posljedica bolesti i pritom ostati zdrav? I dok probir može biti koristan za neka stanja, ponekad može istodobno biti i štetan i koristan.
U ovom poglavlju spomenut ćemo primjere različitih bolesti kako bismo pokazali da ranija dijagnoza može biti korisna – ali ne uvijek; zašto mnogi oblici probira nisu uopće korisni ili su upitne koristi i kako se dobre strane probira pretjerano naglašavaju, a potencijalne štete umanjuju ili zanemaruju.
Probir zdravih ljudi nikada se ne bi smio nepromišljeno provoditi jer ima niz ozbiljnih nedostataka zbog kojih moramo biti oprezni. Probir je medicinska intervencija. Ne samo to već je i sam poziv za probir nekakva intervencija. Čak i kada netko odbije sudjelovati u probiru, može stalno sumnjati je li donio „pravu“ odluku – to je jednostavno u ljudskoj prirodi. Sasvim je nešto drugo kada vam se probir uopće ne ponudi.
U najboljem slučaju, probir bi se trebao ponuditi samo zdravim ljudima koje se želi razuvjeriti ili liječiti ako postoje čvrsti dokazi da će: a) to učiniti više koristi nego štete po prihvatljivoj cijeni i b) da se nudi u okviru kvalitetnog i pomno osmišljenog programa (pogledajte niže) . [1]
Probir je mnogo više od jednokratne pretrage. Ljudima koji se pozivaju na uključivanje u probir treba dati dovoljnu količinu nepristranih i relevantnih informacija tako da mogu odlučiti hoće li prihvatiti ponudu ili ne, odnosno moraju znati zašto se u to upuštaju (pogledajte niže). [2]
Jedan od načina na koji se može razmišljati o probiru jest sljedeći: