Nije dovoljno vjerovati da nešto pomaže

Ako pacijenti vjeruju da im nešto pomaže, zar to nije dovoljno? Zašto je tako važno ulagati trud i novac u istraživanja koja pokušavaju formalno istražiti učinke terapija i koja pokušavaju otkriti pomažu li uopće pacijentima i na koji način? Postoje najmanje dva razloga za to. Jedan je da terapije koje nisu učinkovite mogu svima nama skrenuti pozornost s terapija koje jesu učinkovite. Drugi je razlog što mnoge terapije, ako ne i većina, imaju neželjene nuspojave, od kojih su neke kratkoročne, neke dugoročne, a neke još uvijek nisu prepoznate. Ako pacijenti ne koriste takve terapije, bit će pošteđeni neželjenih posljedica. Stoga je važno prepoznati terapije za koje je vrlo malo vjerojatno da će biti korisne, kao i one koje mogu prouzročiti više štete nego koristi. Istraživači također mogu otkriti važne informacije o načinu na koji terapije djeluju i na taj način spoznati mogućnosti razvoja boljih i sigurnijih terapija.

Istraživanja o učincima terapija važna su svugdje, a osobito u zajednicama koje pokušavaju raspodijeliti sredstva namijenjena zdravstvenoj skrbi na sve pacijente jednako – primjer takve organizacije jest britanska Nacionalna zdravstvena služba (engl. National Health Service – NHS) ili američka Zdravstvena služba za veterane (engl. Veterans Health Administration). U takvim okolnostima uvijek treba donositi odluke o tome jesu li neke terapije dovoljno vrijedne da bi se financirale, s obzirom na ograničena sredstva koja se izdvajaju za zdravstvo. Ako neki bolesnici dobiju liječenje za koje se nije pokazalo da je učinkovito, to može značiti da će se nekim drugim bolesnicima morati uskratiti liječenje koje se već pokazalo korisnim.

Ništa od toga ne znači da su zapažanja i ideje bolesnika i kliničara o učincima liječenja nevažni. Dapače, takva su zapažanja često početna točka za formalno istraživanje navodno obećavajućih novih oblika liječenja. Ako nakon takvih zapažanja uslijede formalna istraživanja, ponekad je moguće prepoznati i štetne i korisne učinke terapije. Primjerice, upravo je žena koja je bila liječena dietilstilbestrolom tijekom trudnoće prije dvadeset godina prva posumnjala da bi to mogao biti uzrok rijetkog vaginalnog karcinoma njezine kćeri. A kada je jedan bolesnik spomenuo neočekivanu nuspojavu novog lijeka koji mu je bio propisan za povišeni krvni tlak, ni on ni njegov liječnik nisu mogli zamisliti da će taj komentar dovesti do otkrića jednog od najprodavanijih lijekova svih vremena – sildenafila, lijeka za impotenciju, poznatijeg pod tvorničkim imenom Viagra.

Stoga se ne smiju zanemariti pojedinačna zapažanja o učincima terapija, ali treba znati da su takva zapažanja malokad pouzdan temelj za izvođenje čvrstih zaključaka o učincima liječenja, a pogotovo za preporučivanje tog liječenja drugima.