Nepristrano, prospektivno razvrstavanje u različite oblike liječenja

Thomas Graham Balfour, vojni liječnik zadužen za vojnu siročad, pokazao je 1854. godine kako se mogu napraviti terapijske skupine za koje možemo biti sigurni da se slično uspoređuje sa sličnim. Balfour je htio istražiti štiti li velebilje djecu od šarlaha, kako su neki ljudi tvrdili. Stoga je da bi, kako je naveo, „izbjegao optužbe o selekciji“, razvrstao djecu naizmjence u skupinu koja je primala lijek i u skupinu koja ga nije primala. [5]

Korištenje naizmjeničnog razvrstavanja ili nekog drugog nepristranog načina ustroja poredbenih skupina ključna je osobina objektivne provjere učinaka terapija. Ona povećava vjerojatnost da će poredbene skupine biti slične ne samo u okviru poznatih i izmjerenih važnih čimbenika nego i neizmjerenih čimbenika koji mogu utjecati na oporavak od bolesti a za koje je nemoguće napraviti statističku prilagodbu.

Kako bi se postiglo objektivno (nepristrano) razvrstavanje u različite terapijske skupine, važno je da oni koji osmišljavaju objektivno testiranje postupak ustroje tako da kliničari i pacijenti ne mogu znati ili predvidjeti koje će razvrstavanje biti sljedeće. Ako znaju, onda će možda doći u iskušenje, svjesno ili nesvjesno, da izaberu određenu terapiju za određenog pacijenta. Primjerice, ako liječnik zna da će sljedeći pacijent koji će se uključiti u kliničko istraživanje biti razvrstan u skupinu koja će primati placebo (lažnu terapiju), može pacijenta s ozbiljnijom bolesti odgovoriti od uključivanja u istraživanje i pričekati manje bolesna pacijenta. Stoga, čak i ako je osmišljen nepristran protokol razvrstavanja, nepristrano razvrstavanje u terapijske skupine dogodit će se jedino ako je razvrstavanje koje slijedi u protokolu uspješno skriveno od onih koji odlučuju o tome hoće li se pacijent uključiti u istraživanje ili ne. Tako nitko ne može znati koji će se sljedeći oblik liječenja primijeniti i tako doći u iskušenje da poremeti nepristrani protokol razvrstavanja.

Prikrivanje razvrstavanja (engl. allocation concealment) obično se radi osmišljavanjem protokola razvrstavanja koji je mnogo manje predvidljiv od običnog naizmjeničnog razvrstavanja – primjerice, tako što se razvrstavanje temelji na nasumičnim brojevima – i skrivanjem protokola. Za skrivanje razvrstavanja koristi se nekoliko različitih metoda. Primjerice, nasumično razvrstavanje može se napraviti s udaljenog mjesta – telefonom ili računalom – za pacijenta koji ispunjava kriterije za uključenje u studiju. Drugi je način korištenje niza omotnica označenih brojevima od kojih svaka sadrži informaciju za razvrstavanje jednog pacijenta – ako pacijent ispunjava kriterije za uključenje u studiju, otvara se sljedeća omotnica u nizu kako bi se vidjelo u koju će terapijsku skupinu ući. Da bi taj sustav bio uspješan, omotnice moraju biti neprozirne kako liječnici ne bi mogli „varati“ tako da okrenu omotnicu prema svjetlu da bi vidjeli koje razvrstavanje ona sadrži.

Ovaj pristup danas je prepoznat kao ključna osobina objektivne provjere postupaka liječenja. Istraživanja u kojima se koriste nasumični (randomizirani) brojevi za razvrstavanje terapija poznati su pod nazivom randomizirana istraživanja.

Prikrivanje razvrstavanja u terapijsku skupinu u istraživanju u kojem se randomizacija obavlja telefonom (Kliknite na sliku za veći prikaz)