Je li jedna studija ikad dovoljna?
Odgovor je jednostavan: gotovo nikada. Vrlo će rijetko jedna objektivna usporedba terapija dati dovoljno pouzdanih dokaza na kojima će se temeljiti odluke o izboru terapije. Međutim, to se ponekad zaista dogodi. Takve malobrojne pojedinačne studije uključuju jednu koja pokazuje da uzimanje aspirina tijekom srčanog udara smanjuje rizik od prijevremene smrti; [1] druga jasno pokazuje da je davanje steroida ljudima s akutnom traumatskom ozljedom mozga smrtonosno, a treća dokazuje da je kofein jedini poznati lijek koji može spriječiti cerebralnu paralizu u prijevremeno rođene djece. Obično je, međutim, pojedinačna studija samo jedna od nekoliko usporedbi koje postavljaju isto ili slična pitanja. Stoga se dokazi iz pojedinačnih studija trebaju procijeniti zajedno s dokazima iz drugih, sličnih studija.
Jedan od pionira objektivne provjere terapija, britanski statističar Austin Bradford Hill, kazao je 1960-ih godina da bi izvješća o istraživanju trebala odgovarati na četiri pitanja:
- Zašto ste započeli?
- Što ste napravili?
- Što ste našli?
- Što to uopće znači?
Ta ključna pitanja danas su jednako važna, ali ipak se često na njih neprikladno odgovara ili ih se potpuno zanemaruje. Odgovor na zadnje pitanje – Što to znači?– osobito je važan jer će najvjerojatnije utjecati na odluke o liječenju i na buduća istraživanja.
Uzmite primjer kratka, jeftina liječenja steroidnim lijekovima koji su se davali ženama za koje se očekivalo da će prijevremeno roditi. Prva objektivna provjera tog postupka koja je objavljena 1972. godine pokazala je da terapija majki steroidima smanjuje vjerojatnost da će njihova djeca umrijeti. Deset godina kasnije provedena su još neka istraživanja, ali bila su mala i pojedinačni su rezultati bili zbunjujući jer se ni u jednom od njih nije sustavno uzelo u obzir sve što je utvrđeno u ranijim, sličnim istraživanjima. Da je to učinjeno, bilo bi jasno da se već nakupilo dovoljno čvrstih dokaza o blagotvornom učinku lijekova. Budući da to nije učinjeno sve do 1989. godine, većina porodničara, babica, pedijatara i neonatoloških sestara nije u međuvremenu shvatila da je postupak toliko učinkovit. Zbog toga su desetci tisuća prijevremeno rođene djece nepotrebno patili i umirali. [2]
Da bi se odgovorilo na pitanje „Što to znači?“, dokaz iz određene objektivne provjere pomoću usporedbe mora se tumačiti zajedno s dokazima iz drugih, sličnih objektivnih usporedbi. Pisanje o rezultatima novih istraživanja bez njihova tumačenja u svjetlu drugih relevantnih dokaza koji su sustavno pregledani može odgoditi prepoznavanje i korisnih i štetnih oblika liječenja i potaknuti nepotrebna istraživanja.