Procjenjivanje uloge koju slučajnost može igrati u objektivnoj provjeri

Igra slučajnosti može nas navesti na dvije vrste pogrešaka prilikom tumačenja rezultata objektivne provjere liječenja: možemo ili pogrešno zaključiti da postoje stvarne razlike u ishodima liječenja kada one ne postoje ili da nema razlika kada one zapravo postoje. Što je veći broj ishoda liječenja koji se promatraju, manja je vjerojatnost da ćemo se tako zavarati.

Budući da usporedbe liječenja ne mogu uključiti baš svakoga tko je imao ili će imati bolest koja se liječi, nikada neće biti moguće u potpunosti utvrditi „pravu razliku“ između terapija. Umjesto toga, studije trebaju proizvesti najbolju moguću pretpostavku o vjerojatnosti stvarne razlike.

Pouzdanost procijenjenih razlika često se označava „rasponom pouzdanosti“ (engl. confidence interval) koji daje raspon unutar kojeg se najvjerojatnije nalaze stvarne razlike. Većini je ljudi vjerojatno poznat koncept raspona pouzdanosti, iako možda ne pod tim imenom. Na primjer, neposredno prije izbora anketa javnog mnijenja može pokazati da stranka A ima 10 postotnih bodova prednosti u odnosu na stranku B, ali će izvješće često tada istaknuti da bi razlika između stranaka mogla biti manja, odnosno do 5 bodova, ili veća, odnosno do 15 bodova, zbog statističke pogreške. Taj „raspon pouzdanosti“ pokazuje da se prava razlika između stranaka najvjerojatnije nalazi negdje između 5 i 15 postotnih bodova. Što se anketira veći broj ljudi, manja će biti nesigurnost u točnost rezultata i stoga će biti uži raspon pouzdanosti povezan s procjenom razlike.

95%-tni raspon pouzdanosti (CI) o razlici između stranke A i stranke B sužava se povećanjem broja anketiranih ljudi (kliknite na sliku za veći prikaz)

Kao što je moguće procijeniti stupanj nesigurnosti za procijenjenu razliku u udjelu glasača koji podupiru dvije političke stranke, tako je moguće procijeniti stupanj nesigurnosti za procijenjenu razliku u udjelu bolesnika čije se zdravlje poboljšava ili pogoršava nakon dviju vrsta liječenja. Tu također vrijedi isto pravilo – veći broj promatranih ishoda liječenja, primjerice, kada se uspoređuje učinak dvaju lijekova na oporavak nakon srčanog udara, sužava raspon pouzdanosti koji okružuje procjene o razlikama rezultata liječenja. U rasponu pouzdanosti „uže je bolje“.

Raspon pouzdanosti obično je popraćen naznakom o tome koliko sigurni možemo biti da se prave vrijednosti nalaze unutar prikazanog raspona procjene. Primjerice „95%-tni interval pouzdanosti“ znači da možemo biti 95% sigurni da se prave vrijednosti, bez obzira na to što procjenjujemo, nalaze unutar raspona intervala pouzdanosti. To znači da postoji vjerojatnost da će za 5 od 100 (5%) slučajeva „prave“ vrijednosti biti izvan tog raspona.