Blagotvoran učinak optimizma i očekivanja

Danas su nam bolje poznati psihološki razlozi koji objašnjavaju zašto ljudi imaju sklonost zasluge za bilo kakvo poboljšanje svojeg stanja pripisati terapiji koju su primili. Svi smo skloni pretpostaviti da ako jedan događaj slijedi iza drugog, da je prvi možda odgovoran za drugi. Isto tako imamo sklonost vidjeti uzorke, odnosno obrasce koji ne postoje – fenomen dokazan mnogo puta u različitim situacijama, od bacanja novčića i cijena na tržištu dionica do bacanja košarkaške lopte u koš. Također, svi naginjemo problemu koji se naziva pristranost prema potvrdi (engl. confirmation bias): vidimo ono što očekujemo vidjeti – „vjerovati znači vidjeti“.

Bilo kakva potvrda koju nađemo za svoja uvjerenja potaknut će naše samopouzdanje i vjerovanje da smo u pravu. Naprotiv, možda nećemo prepoznati ili spremno prihvatiti informaciju koja je u suprotnosti s našim stavovima pa smo skloni takve informacije zanemariti – često nesvjesno.

Većina pacijenata i kliničara nada se, naravno, da će liječenje pomoći pacijentu. Oni mogu zaključiti da je nešto učinkovito jednostavno zbog toga što se to slaže s njihovim uvjerenjem da bi terapija trebala biti učinkovita. Oni ne traže informacije koje su suprotne njihovim vjerovanjima ili ih odbacuju. Ti psihološki efekti također objašnjavaju zašto pacijenti koji vjeruju da će im liječenje ublažiti simptome mogu osjetiti da im se stanje doista poboljšava – čak i ako liječenje, zapravo, nema nikakav aktivni sastojak (varka koja se često naziva „placebo“). Pacijenti navode da se osjećaju bolje nakon što dobiju tablete koje nemaju nikakav aktivni sastojak, injekcije koje sadrže vodu, liječenje isključenim električnim uređajima i kirurške zahvate tijekom kojih se ništa ne radi, osim što se napravi mali rez na koži koji se odmah zašije.

Uzmite za primjer test koji uspoređuje različite dijete za mršavljenje. Istraživači su pozvali gledatelje popularnog televizijskog programa koji su htjeli smršavjeti i raspodijelili ih u jednu od šest dijeta. Jedna od tih dijeta temeljila se na čaju bai lin koji se reklamirao kao uspješna metoda za mršavljenje. Prosječna težina svih ispitanika smanjila se u svih šest skupina, ali u nekima puno više nego u drugima. Međutim, kada su rezultati predstavljeni na televiziji, otkriveno je da jedna od dijeta – koja je sadržavala obilnu količinu mrkve – uopće nije bila dijeta za mršavljenje. Uključena je u istraživanje kao kontrola gubitka težine, odnosno kao oblik prehrane koji nije imao veze sa šest ispitivanih dijeta, već se temeljio na promjenama u prehrambenim navikama koje nastaju zbog drugih čimbenika koji su motivirali ispitanike da počnu drukčije jesti. [2]