3: Statistika je zbunjujuća – zar pacijenti zaista trebaju proučavati brojeve?

Način na koji se brojevi prezentiraju može biti vrlo obeshrabrujući – ili doslovno dovoditi ljude u zabludu. Međutim, ako doista želite usporediti jedan oblik liječenja s drugim, ili saznati više o tome kako vaša bolest pogađa druge ljude kao što ste vi, brojevi su nužni. Uvijek se može izabrati način prezentiranja brojeva koji će biti lakše razumljiv.

Da bi brojevi išta značili laicima (a isto tako i liječnicima!), najbolje je koristiti frekvencije, odnosno učestalost. To znači da treba koristiti cijele brojeve. Primjerice, ako kažemo 15 ljudi od 100, to je prihvatljivije nego reći 15%. Nadalje, treba izbjegavati suhoparne brojeve i umjesto toga upotrijebiti neku vrstu grafičkog prikaza – primjerice stupčastih grafova u boji, grafikona u obliku kruga, nasmiješenih i tužnih lica, kao i tablica. Predstavljanje „brojeva“ s tim „pomagalima za odlučivanje“ omogućit će većem broju ljudi da razumiju što brojevi znače.

Što će se dogoditi stotini ljudi poput vas tijekom sljedećih deset godina? (kliknite na sliku za veći prikaz)

Evo jednog načina kako se korištenjem stupčastih grafikona može objasniti učinak lijekova za snižavanje krvnog tlaka na rizik od razvoja srčanog i moždanog udara u bolesnika s visokim krvnim tlakom tijekom razdoblja od deset godina. [3]

Od 100 ljudi s visokim krvnim tlakom koji ne uzimaju nikakav lijek u sljedećih deset godina može se očekivati da će ih 13 dobiti srčani ili moždani udar. Ako bi svih 100 ljudi uzelo lijek A za krvni tlak, samo bi ih 11 dobilo srčanu bolest ili moždani udar – a dvoje bi potpuno izbjeglo srčanu bolest ili moždani udar. Kada bi svih 100 uzimalo lijek B za krvni tlak, onda bi ih 10 dobilo srčanu bolest ili moždani udar, a troje bi bolesnika to izbjeglo. To je vrlo jasno. Međutim, takvi jednostavni brojevi često se prikazuju na način koji je razumljiv jedino statističarima.

Sada pogledajmo kako ti brojevi izgledaju ako se koristi tablica umjesto stupčastog grafikona. U tom primjeru fokusirat ćemo se na bolji način liječenja – lijek B:

Najprije ćemo prikazati brojeve kao prirodne učestalosti (jednostavan zbroj), a nakon toga o njima raspravljati.

Let’s put the numbers into natural frequencies (simple counts) first, then work it through.

Bez liječenja rizik od srčane bolesti ili moždanog udara jest 13% (ili 13 od 100), dok je s lijekom B rizik 10% (ili 10 od 100), što čini razliku od 3% (ili 3 od 100). Budući da lijek B sprječava 3 od 13 slučajeva srčane bolesti ili moždanog udara koji bi se pojavili, to predstavlja smanjenje relativnog rizika od 3/13, ili oko 23%. Stoga možemo reći da postoji smanjenje apsolutnog rizika od 3% s terapijom, ili smanjenje relativnog rizika od 23%. To su dva načina opisivanja iste stvari.

Smanjenje relativnog rizika uvijek je veći broj – ponekad mnogo veći – i zato uvijek izaziva pozornost. Stoga, ako vidite natpise koji u novinama vrište „Smanjenje moždanog udara za 23%“, to vam ništa ne govori – jer ne govori ništa o specifičnoj skupini ljudi koja je pogođena, o vremenskom razdoblju na koje se broj odnosi, a što je najvažnije, ne govori koliki je rizik od moždanog udara bez ikakva liječenja. Najvjerojatnije se radi o smanjenju relativnog rizika, ali to ipak trebate provjeriti.

Brojevi ponekad mogu biti vrlo različiti. Uzmite za primjer način na koji su novine prikazale istraživanje o probiru za karcinom prostate. Kada pročitate da nešto „može smanjiti broj umrlih za 20%“, to zvuči veoma mnogo. Rezultati su se također mogli prikazati ovako: može se spriječiti jedna smrt na 1 410 muškaraca koji sudjeluju u probiru (ili majušnih 0,07%, odnosno 7 prijevremenih smrti spriječenih na deset tisuća muškaraca u probiru). Brojka od 20% jest smanjenje relativnog rizika, a 0,07% smanjenje je apsolutnog rizika. Taj je drugi broj puno manji jer je stopa smrti od karcinoma prostate niska – i manja je vjerojatnost da će apsolutni rizik dospjeti na naslovnice. Zaključak je sljedeći: ako tvrdnje iz naslovnica zvuče pretjerano optimistično, onda vjerojatno takve i jesu! [4]

Vidimo, dakle, da su brojevi važni i da, ako se dobro prikažu, mogu pomoći ljudima u donošenju odluka. Pacijenti se ne bi smjeli ustručavati pitati liječnika da im objasni rezultate na način koji im je lako razumljiv – ako je potrebno i korištenjem vizualnih materijala radi jasnoće. Ako se odluke o liječenju trebaju podijeliti, onda i liječnicima treba biti jasno što brojevi zapravo znače.