1: Zar nije vrijedno isprobati sve kada pacijent ima bolest opasnu po život?

Želja da se isproba najnoviji „čudesni lijek“ može biti vrlo primamljiva, isto kao i želja da se slijedi primjer neke slavne osobe koja se u medijima kune na učinke određenog postupka, a koji često uključuje „alternativnu“ medicinu koja se neizmjerno reklamira, ali nije testirana. Standardne terapije mogu se činiti mnogo manje glamuroznima i obećavajućima, ali većina onih koje se koriste za bolesti koje ugrožavaju život detaljno su testirane da bi se utvrdilo koliko su učinkovite i sigurne. Stoga je važno započeti s traženjem najboljeg dokaza jer to čovjeku može uštedjeti mnogo vremena, razočaranja, ali i novca.

Konvencionalna medicina, općenito rečeno, svjesna je da postoje određene dvojbe o učinkovitosti i sigurnosti lijekova koji su nam na raspolaganju. Njezin je cilj smanjiti te dvojbe na prihvatljivu razinu istraživanjima, kao i neprestanim i sustavnim provjeravanjem dokaza kako bi se poboljšala ponuda terapija koje su nam na raspolaganju. Za takva poboljšanja presudna je pomoć pacijenata koji su počeli shvaćati da je to jedini način na koji se može postići stvarni napredak.

Razumljivo je da pacijenti s bolestima opasnima po život očajnički žele isprobati bilo što, uključujući neispitane „terapije“. Međutim, za njih je daleko bolje da razmisle o uključivanju u odgovarajuće kliničko istraživanje u kojem se novi oblik liječenja uspoređuje s najboljim trenutno dostupnim oblikom. Takva će usporedba ne samo otkriti dodatne koristi koje može donijeti nova terapija nego i štete koje novi postupak može prouzročiti. Bolesti opasne po život mogu zahtijevati moćne postupke liječenja – a nema liječenja bez nekih nuspojava. Stoga je još važnije da se novi postupci detaljno i objektivno ispitaju tako da se rezultati mogu sustavno zabilježiti kako bi se vidjelo pomažu li zaista pacijentima.