Probir za karcinom prostate: očito štetan, a nismo sigurni je li koristan

Karcinom prostate drugi je najčešći oblik karcinoma u muškaraca širom svijeta, [14] i općenito obuhvaća dva tipa bolesti. Neki muškarci imaju agresivan oblik bolesti; taj se opasni karcinom brzo širi i stopa smrtnosti jest visoka. Međutim, mnogi muškarci imaju spororastući karcinom koji nikada ne bi napredovao toliko da tijekom života ugrozi zdravlje.

Bilo bi idealno kada bi test probira mogao otkriti samo opasne karcinome – u nadi da će ih se moći liječiti – a ne one koji su spororastući. Razlog je jednostavan – bilo kakva vrsta liječenja karcinoma prostate povezana je s rizikom od ozbiljnih nuspojava, kao što su inkontinencija (nemogućnost kontroliranja mokrenja) i impotencija (nemogućnost postizanja erekcije), što je vrlo visoka cijena ako karcinom sam po sebi uopće ne bi stvorio probleme. [15]

Koncentracija tvari koja se naziva prostatični specifični antigen (PSA) povišena je u krvi većine muškaraca s karcinomom prostate. Međutim, ne postoji jasna granica koncentracije PSA koja razlikuje muškarce koji imaju karcinom i one koji ga nemaju, [16] a čak jedan od pet muškaraca s klinički značajnim karcinomom može imati normalnu razinu PSA.

Štoviše, unatoč svojemu imenu, PSA je sve samo ne „specifičan“ – primjerice, dobroćudni tumori prostate, infekcije pa čak i neki lijekovi protiv bolova koji se mogu kupiti bez recepta mogu izazvati povećanje koncentracije PSA. Stoga je već na temelju ovih informacija čovjeku jasno da mjerenje PSA kao test probira ima ozbiljna ograničenja.

Ipak, rutinsko testiranje na PSA među zdravim muškarcima kao metodu probira za karcinom prostate uporno zagovaraju i zdravstveni djelatnici i udruge pacijenata, a isto tako i tvrtke koje test prodaju, zbog čega se testiranje na PSA naveliko provodi u mnogim zemljama. Lobi za probir pomoću PSA osobito je glasan u SAD-u, gdje je procijenjeno da se svake godine testira 30 milijuna muškaraca jer vjeruju da je to razumna odluka. Stoga je logično zapitati se kakvi dokazi postoje za tvrdnje da ranije otkrivanje karcinoma prostate pomoću PSA probira poboljšava ishod bolesti u muškaraca i što se zna o negativnim posljedicama tog testiranja?

Danas su nam dostupni visokokvalitetni dokazi o koristima i štetama PSA probira. Rezultati svih relevantnih istraživanja sustavno su pregledani 2010. godine. Analiza je pokazala da, iako PSA probir povećava vjerojatnost postavljanja dijagnoze karcinoma prostate (kao što se moglo i očekivati), nema dokaza o utjecaju probira na stopu smrtnosti od karcinoma, niti na stopu ukupne smrtnosti. [17]

Može li se stoga reći da se činjenice okreću protiv PSA probira? Richard Ablin, čovjek koji je otkrio antigen PSA, smatra da PSA probir treba zaboraviti, i to govori već godinama. Ablin je 2010. godine izjavio: „Nikada nisam sanjao da će moje otkriće, staro četrdeset godina, dovesti do takve javnozdravstvene katastrofe radi profita. Medicinska se zajednica mora suočiti s realnošću i zaustaviti neprimjereno korištenje PSA probira. Takav čin uštedio bi milijarde dolara i poštedio milijune muškaraca nepotrebnih, iscrpljujućih terapija.“ U najmanju ruku, svaki bi muškarac prije testiranja na PSA trebao dobiti informacije o ograničenjima testa i potencijalnim štetnim posljedicama. Kao što navodi jedna skupina stručnjaka: „muškarcima bi trebalo kazati da im test ne može reći imaju li karcinom koji ih životno ugrožava, ali da rezultati testa mogu dovesti do niza dodatnih pretraga i terapija koje bi bilo bolje izbjeći.” [18]