Štetne posljedice koje se mogu izbjeći u osoba koje sudjeluju u istraživanjima

Kada se ne procijene svi relevantni, pouzdani dokazi, može se nanijeti šteta bolesnicima koji sudjeluju u istraživanju, a koja se mogla izbjeći.

Tako se istraživačima i dalje omogućuje i dopušta provedba istraživanja u kojima se bolesnicima uskraćuje liječenje za koje se zna da je učinkovito. Dugo nakon što su se pojavili pouzdani dokazi koji su pokazivali da davanje antibiotika bolesnicima nakon kirurgije crijeva smanjuje vjerojatnost od umiranja zbog komplikacija operacije, znanstvenici su nastavili provoditi poredbene studije u kojima polovica bolesnika koji sudjeluju u kontroliranom istraživanju nije dobivala antibiotike.

Činjenica da istraživači nisu napravili sustavni pregled postojećeg znanja dovela je do uskraćivanja poznatog korisnog liječenja polovici ispitanika. Taj ozbiljan propust očito je promakao tijelima koja su financirala njihovo istraživanje, a isto tako i etičkim povjerenstvima za istraživanja koja su pregledala protokole i propustila upozoriti istraživače.

Bolesnici kojima treba liječenje nisu jedine osobe koje mogu biti ugrožene ako znanstvenici sustavno ne procijene sve što se već zna o učincima liječenja koje će primjenjivati. I zdravim dobrovoljcima također se može nanijeti šteta.

Je li prethodna provjera dokaza mogla spriječiti smrt?

Prva faza provjere određenih oblika liječenja često uključuje veoma mali broj zdravih dobrovoljaca. Šest mladića volontera 2006. godine u privatnoj istraživačkoj ustanovi u zapadnom Londonu dobilo je infuziju lijeka koji prethodno nije bio korišten na ljudima. U svih su se pojavile komplikacije opasne po život – jedan od njih izgubio je prste ruke i noge – a njihovo zdravlje trajno je narušeno. Ta se tragedija najvjerojatnije mogla izbjeći [13] da je članak o teškoj reakciji na sličan lijek bio objavljen, [14] a i da su istraživači na sustavan način procijenili sve što se dotad znalo o učincima takvih lijekova. [15] Da su to napravili, možda ne bi uopće započinjali tu studiju ili, ako bi je ipak odlučili započeti, mogli su ubrizgati lijek jednom po jednom ispitaniku, a ne svima odjednom. Osim toga, mogli su i trebali upozoriti zdrave mlade dobrovoljce o mogućim opasnostima. [16]