Rješavanje dvojbi o učincima terapija

I što nam je dalje činiti? Kliničarima trebaju biti na raspolaganju izvori informacija s trenutno najboljim dokazima o liječenju koji se temelje na kolektivnom iskustvu i sustavnim pregledima svih pouzdanih istraživanja koja postoje. Ako nakon toga utvrde da i dalje postoje dvojbe o nekoj vrsti liječenja, trebaju biti spremni raspraviti to s pacijentima i objasniti im zašto je tomu tako. Pacijenti i kliničari onda zajedno mogu razmotriti mogućnosti liječenja koje su im na raspolaganju, uzimajući u obzir želje pacijenata. Takve rasprave mogu dovesti do novih dvojbi koje će trebati priznati i riješiti. Jedino ako zajedno utvrde da nejasnoće i dalje postoje, stvaraju se uvjeti za daljnji napredak prema prikladnijim i sigurnijim terapijama. Zato su dvojbe u medicini preduvjet za napredak, a ne priznanje „poraza“. Taj pozitivni stav prema dvojbama danas je vidljiv i u nekim profesionalnim smjernicama. U Velikoj Britaniji, u zadnjoj inačici smjernica Dobra medicinska praksa (engl. Good Medical Practice), koje izdaje Opće medicinsko vijeće (engl. General Medical Council), liječnike se upućuje da unutar održavanja odgovarajuće profesionalne razine i poboljšanja njihova rada „moraju pomoći da se razriješe dvojbe o učincima liječenja“. [21]

Da bi se to moglo dogoditi, bolesnici i kliničari moraju surađivati kako bi se mogla osmisliti bolja istraživanja.