Cirkus zvan probir
Nedavno umirovljen profesor neurologije kojeg je cijelog života zanimala prevencija moždanog udara saznao je 2009. godine od susjeda da su primili letak s pozivom na probir za moždani udar i druge komplikacije srčano-žilnih bolesti. Letak koji je izdala tvrtka za probir bolesti krvnih žila pozivao ih je da dođu u lokalnu crkvu (i plate152 funte, 230 dolara, odnosno 170 eura) za niz pretraga. Zaintrigiran – i to najmanje zbog toga što su neke činjenice navedene u letku bile pogrešne – odlučio je osobno otići na probir.
“Prvi na rasporedu bio je probir za aneurizmu aorte (proširenje glavne arterije koja vodi krv iz srca u tijelo) pomoću ultrazvuka, koji je provodila žena koja nije bila voljna uključiti se u razgovor o mogućim posljedicama ako se dijagnosticira aneurizma. Sljedeće je bilo mjerenje krvnog tlaka na gležnju i ruci „za probleme s mojom cirkulacijom“… nakon čega je uslijedio mali bonus koji nije imao veze s krvnim žilama: probir za osteoporozu mojega gležnja. Onda je bila… elektrokardiografija za otkrivanje „problema s gornjim dvjema komorama mojeg srca“… I na kraju, ultrazvuk karotide (arterije u vratu) za otkrivanje „nataloženih naslaga“. Kada sam ih pitao koje su moguće posljedice svega toga, rekli su mi da bi se mogli stvoriti krvni ugrušci i uzrokovati moždani udar. Kada sam inzistirao na mogućim vrstama liječenja koje bi mi se mogle propisati, natuknuli su da je moguće uzimati lijekove za sprječavanje zgrušavanja krvi, ali nisu spomenuli kirurgiju, sve dok ih nisam izravno pitao je li to jedna od mogućnosti liječenja, što su potvrdili. „Bi li to moglo biti rizično?“ nevino sam upitao. Odgovoreno mi je da mogući rizici ovise o detaljnom pregledu koji bi trebao napraviti moj obiteljski liječnik, s kojim trebam raspraviti eventualne abnormalnosti utvrđene testovima probira.
Sve se to odvijalo bez ikakve privatnosti (osim probira za aneurizmu aorte)… Činilo se da liječnik uopće nije nazočan, a osoblje nije pokazivalo nikakvu namjeru niti volju da se uključi u raspravu o mogućim posljedicama lažno pozitivnih ili lažno negativnih rezultata, prognostičkom značenju pravih abnormalnosti ili rizicima i koristima od bilo kakvog liječenja.
To je bio samo probir, ništa više i ništa manje, napravljen radi profita. Rezultate sam trebao dobiti tijekom 21 radnog dana, a mojoj obiteljskoj liječnici ostalo bi da riješi sve moguće emocionalne i fizičke posljedice svih mogućih abnormalnosti, pravih ili lažnih, iako ona nije zatražila te pretrage… Cijeli taj cirkus s probirom neizbježno će izazivati strah u ranjivih ljudi, cirkus koji ne omogućuje nikakvu raspravu i koji ne preuzima ni najmanju odgovornost za posljedice bilo koje abnormalnosti koja se pronađe.”
Warlow C. The new religion: screening at your parish church. BMJ 2009;338:b1940