Pristrana etika

“Ako kliničar testira novu terapiju s namjerom da je pomno ispita, procijeni ishode i objavi rezultate, tada provodi istraživanje. Smatra se da sudionicima takvog istraživanja treba posebna zaštita. Protokol istraživanja mora pregledati etičko povjerenstvo. Formular za informirani pristanak pomno će se pregledati i dozvola za provedbu istraživanja može se uskratiti. S druge strane, kliničar može isprobati tu novu terapiju bez ikakve namjere da je ispita na znanstveni način, samo zbog toga što vjeruje da će koristiti njegovim bolesnicima. U toj situaciji isprobavanje nove terapije nije istraživanje, kliničaru nije potrebno odobrenje etičkog povjerenstva, a pristanak bolesnika može se dobiti tako da se regulira jedino rizik od sudske tužbe zbog lošeg liječenja.

Reklo bi se da su bolesnici u toj drugoj situaciji (onoj koja nije istraživanje) izloženi mnogo većem riziku nego bolesnici u prvoj situaciji (kada su dio formalnog kliničkog istraživanja). Osim toga, liječnik se u prvoj situaciji doima etički prihvatljivijim. Liječnik u prvoj situaciji procjenjuje terapiju, a liječnik u drugoj situaciji koristi terapiju temeljem svojih nesavršenih pretpostavki. Ipak, budući da se etički kodeksi koji žele zaštititi bolesnike fokusiraju na stvaranje znanja koje se može generalizirati, bave se regulacijom odgovornog istraživača, ali ne i neodgovornog avanturista.”

Lantos J. Ethical issues – how can we distinguish clinical research from innovative therapy? American Journal of Pediatric Hematology/Oncology 1994;16:72-75.