U idealnom svijetu

“U idealnom svijetu gdje god bi to bilo moguće mogli bismo prikupljati anonimne podatke o ishodima i uspoređivati ih s povijestima bolesti, osim za one bolesnike kojima su njihov strah i privatnost važniji od života drugih ljudi… U idealnom svijetu kad god bolesnik dobije lijek, a postoji istinska dvojba o tome koji je postupak najbolji, njih bi se jednostavno i djelotvorno randomiziralo u jedan od oblika liječenja i nadzirao bi se njihov napredak. U idealnom svijetu ove bi ideje bile rutina i sastavni dio naše slike o zdravstvu pa to ne bi smetalo nijednom bolesniku.”

Goldacre B. Pharmaco-epidemiology would be fascinating enough even if society didn’t manage it really really badly. The Guardian, 17. srpnja 2010.