Predgovor: Ben Goldacre

Medicina se ne bi trebala temeljiti na mišljenju autoriteta. Najvažnije pitanje koje netko može postaviti vrlo je jednostavno: „Kako znaš?“ Ovo je knjiga o odgovoru na to pitanje.

Način na koji se zdravstveni djelatnici ponašaju prema pacijentima potpuno se promijenio. U davnoj se prošlosti izobrazba liječnika o „komunikacijskim vještinama“, onakva kakva je bila, svodila na to kako ne reći pacijentu da umire od karcinoma. Danas učimo studente kako – a ovo je izravan citat iz nastavnih materijala – „surađivati s pacijentom da bismo postigli optimalan ishod za zdravlje“. Ono što se danas smatra najboljom medicinom uključuje pacijente, ako žele, u raspravu i odabir vlastitog liječenja.

Da bi se to dogodilo, iznimno je važno da svatko razumije na koji način možemo saznati je li neka vrsta liječenja korisna, kako možemo znati ima li štetne učinke i kako možemo odvagnuti koristi i štete kako bismo procijenili rizik. Nažalost, liječnici ne moraju biti dobri u tome, kao ni bilo tko drugi. Što je još žalosnije, postoji cijela vojska ljudi koja nas u tom procesu namjerno želi zavarati.

U cijeloj toj galeriji negativaca prije svega mi sami sebe možemo lako zavarati. Naime, većina bolesti ima svoj prirodni tijek koji podrazumijeva izmjenjivanje razdoblja kada je čovjeku bolje ili lošije, u ciklusima ili u nekim nasumičnim trenutcima. S obzirom na to, ako se u trenutku kada su simptomi najgori primijeni bilo kakav postupak, moguće je navesti čovjeka na mišljenje kako je upravo to liječenje bilo učinkovito i dovelo do poboljšanja, a uskoro bi čovjeku bilo bolje i bez da je išta poduzimao.

Isto tako, sve nas može zavarati placebo-učinak: ljudima ponekad stvarno može biti bolje samo zbog toga što uzimaju lažnu tabletu u kojoj nema aktivnih sastojaka, jer vjeruju da će njihovo liječenje biti učinkovito. Kao što je Robert M. Pirsig rekao u knjizi Zen i umjetnost održavanja motocikla: „Stvarna je svrha znanstvene metode osigurati da te priroda nije pogrešno navela da misliš kako znaš nešto što zapravo ne znaš.“

No, ima i ljudi koji se razmeću znanstvenim istraživanjima. Ako postoji jedna ključna poruka ove knjige – a to je fraza koju sam i sȃm uzeo od drugih i beskrajno koristio – to je koncept objektivnog, odnosno nepristranog testa. Sva istraživanja nisu ista jer postoji mnogo stvari koje jedno znanstveno istraživanje mogu učiniti pristranim. Onda takvo istraživanje daje pogrešne rezultate za koje će netko negdje misliti da bi to trebao biti „pravi“ odgovor.

Ponekad dokaz može biti iskrivljen zbog rastresenosti ili najplemenitijih motiva (ako je motiv uopće važan). Liječnici, pacijenti, profesori, medicinske sestre, terapeuti i upravitelji mogu se uhvatiti za ideju da postoji jedan pravi, najbolji oblik liječenja u koji su uložili mnogo osobne energije.

Ponekad dokazi mogu biti iskrivljeni zbog drugih razloga. Bilo bi pogrešno o farmaceutskoj industriji razmišljati jedino u okviru plitkih teorija urote, jer je ona omogućila velike napretke koji spašavaju živote. Međutim, u nekim je istraživanjima mnogo novca u igri i 90% svih istraživanja provodi industrija zbog razloga o kojima ćete čitati u ovoj knjizi. To može predstavljati problem jer je u istraživanjima koja financira industrija četiri puta veća vjerojatnost da će rezultati ići u prilog sponzorovu lijeku, u usporedbi s neovisno financiranim istraživanjima. Cijena dovođenja novog lijeka na tržište kreće se i do 800 milijuna dolara, a većina tog novca potroši se prije nego što lijek dođe na tržište. Ako se pokaže da lijek nije dobar, novac je već potrošen. Kada su ulozi tako visoki, ideali o objektivnom testiranju ponekad mogu zatajiti. [1]

Isto tako, način na koji se prikazuju dokazi može biti iskrivljen i zavaravajući. Ponekad se pogrešno predstavljaju činjenice i brojke pri čemu se prikazuje samo dio priče, brzo prelazi preko nedostataka i biraju samo oni znanstveni dokazi koji prikazuju određeno liječenje na način koji nekom odgovara.

No, u popularnoj kulturi ima i drugih još zanimljivijih pojava. Razumljivo je da svi želimo čudesne lijekove, iako istraživanja najčešće pokazuju da lijek daje samo umjerena poboljšanja te se informacije o riziku uljepšavaju. Tu je potrebno biti vrlo oprezan. U medijima se prikazivanje navodnih čudesnih lijekova često poprati riječima kao što su izlječenje, čudo, nada, veliko otkriće i žrtva. [2]

Danas, kada toliko ljudi žarko želi preuzeti kontrolu nad svojim životom i uključiti se u odluke o vlastitoj zdravstvenoj skrbi, žalosno je vidjeti koliko ima iskrivljenih informacija, jer to čovjeka može samo obeshrabriti. Ponekad se iskrivljene informacije vrte oko jednog specifičnog lijeka. Možda je najbolji primjer način na koji se lijek Herceptin nedavno prikazivao u medijima u Velikoj Britaniji – kao čudesni lijek za karcinom dojke. [3]

Dok zastupaju vlastite terapije i omalovažavaju dokaze protiv njih, fanatici i njihovi medijski prijatelji ponekad mogu učiniti još veću štetu jer aktivno potkopavaju razumijevanje javnosti o tome kako možemo znati što je za nas dobro ili loše.

Kada se provjere objektivnim testovima, homeopatske šećerne pilule nisu ništa bolje od šećernih pilula koje se koriste u istraživanjima kao lažni lijek. Međutim, suočeni s takvim dokazima, homeopati se brane tvrdnjama da je cijela ideja o provođenju istraživanja pogrešna i da postoji neki komplicirani razlog zbog kojeg se njihove pilule, za razliku od drugih pilula, ne mogu testirati. Isto tako političari znaju pribjeći takvoj vrsti argumenata kada ih se suoči s dokazima da njihov omiljeni obrazovni program za sprječavanje maloljetničkih trudnoća nije uspješan. U stvarnosti, kao što će ova knjiga pokazati, bilo koja tvrdnja o određenom učinku neke intervencije može se provjeriti jasnim i objektivnim testom. [4]

Ponekad takva iskrivljavanja mogu poprilično zavarati javnost. Nedavno objavljeni sustavni pregled svih objektivnih i nepristranih testova pokazuje kako nema dokaza da uzimanje antioksidantskih vitaminskih pilula može produljiti život (zapravo ga može čak i skratiti). Takvim sažimanjem medicinskih dokaza – kao što ova knjiga jednostavno objašnjava – slijede se jasna pravila, objašnjava se gdje se mogu naći dokazi, kakvi se dokazi mogu uključiti i kako se treba procijeniti kvaliteta istraživanja. Međutim, kada sustavni pregledi daju rezultat koji osporava tvrdnje tvrtki koje proizvode te nadomjestke antioksidansa, novine i časopisi puni su lažnih kritika i tvrdnji da su individualne studije uključene u sustavni pregled literature birane selektivno, zbog političkih naloga ili čiste korupcije, da su dokazi koji idu u prilog antioksidansima namjerno zanemareni itd. [5]

 

A to je veoma loše. Možemo mirno reći da je ideja o sustavnim pregledima – istraživanjima u kojima se traže i sažimaju svi dostupni dokazi o nekoj temi – jedna od najvažnijih inovacija u medicini u posljednjih trideset godina. Potkopavajući slobodan pristup javnosti tim idejama, odnosno braneći svoj mali kutak maloprodajnog biznisa, novinari i farmaceutske tvrtke svima nama čine veliku štetu.

I to je problem. Postoji mnogo razloga zašto trebate pročitati ovu knjigu. Ona će vam pomoći da sami donesete odluke o svojem zdravlju na mnogo informiraniji način i na najjednostavnijoj razini. Radite li u medicini, poglavlja koja slijede vjerojatno će biti važnija od bilo koje edukacije koju ste dosad imali o medicini utemeljenoj na dokazima. Knjiga je važna za sve ljude. Što više ljudi počne razumijevati na koji se način rade objektivne usporedbe i provjerava je li neki oblik liječenja bolji od drugog, onda, kako autori kažu, umjesto da ponekad strahuje od istraživanja, javnost može pokrenuti aktivnu kampanju u svrhu boljeg uključivanja u postupke kojima se smanjuju dvojbe o terapijama koje su pacijentima uistinu važne.

Postoji još jedan, posljednji razlog zbog kojeg biste trebali pročitati ovu knjigu i naučiti trikove našeg zanata, a taj razlog nema nikakve veze s praktičnošću: jednostavno rečeno, ove su stvari zanimljive, i prekrasne, i pametne. Koliko je meni poznato, u ovoj su knjizi objašnjene bolje nego bilo gdje drugdje, zbog iskustva, znanja i suosjećanja ljudi koji su ju napisali.

Gdje su dokazi? ima humani pristup pitanjima iz stvarnog svijeta. Medicina se temelji na ljudskoj patnji i smrti, ali isto tako i na ljudskoj slabosti istraživača i onih koji o nama odlučuju. Sve je to ovdje obuhvaćeno u osobnim pričama i dvojbama istraživača, njihovim motivacijama, opisima onog što ih brine i načina na koji mijenjaju svoja mišljenja. Malokad je ta strana znanosti dostupna javnosti, a autori slobodno prikazuju različitu literaturu, citiraju i ozbiljne akademske radove i one manje značajne zakutke medicinske literature, nalazeći zaboravljene bisere u raspravama o objavljenim znanstvenim radovima, komentarima, autobiografijama i usputnim digresijama.

Ova bi se knjiga trebala nalaziti u svakoj školi i u svakoj medicinskoj čekaonici. Dotad, nalazi se u vašim rukama. Samo nastavite čitati.

Ben Goldacre
kolovoz 2011. godine

  • Ichalmers

    Italicize Zen and the Art of Motorcycle Maintenance

    Instead of ‘There are many reasons to read this website’ I suggest ‘There are many reasons to use this website’.

    Italicize Testing Treatments

  • Ichalmers

    Nick Ross’s Foreword is missing. It would be good to have their names and photos of each of them at the top of their contributions

    • Douglas Badenoch

      I am a little unsure as to the requirement here: should I add a “Foreword to the First Edition” page that contains Nick’s text? Should this page be called “Foreword to the Second Edition”?

      Grateful for some editorial advice here.