U kojem smjeru trebamo nastaviti?
Sva pitanja o kojima smo sad raspravljali – problemi i stavovi pojedinog čovjeka, razumijevanje statistike i kako se znanje kojim raspolažemo može primijeniti na pojedinog pacijenta, a isto tako i dvojbe o sve većem korištenju učinkovitih terapija u osoba s blažim oblicima bolesti – upućuju na to da je potrebna bolja komunikacija između pacijenta i liječnika, a isto tako između zdravstvenog sektora i građana kojima on služi.
Zbog toga ćemo ovo poglavlje završiti Salzburškom deklaracijom o zajedničkom odlučivanju, koja navodi što različite skupine trebaju napraviti da bi se popravio način na koji surađujemo. [6, 7]
Salzburška deklaracija o zajedničkom odlučivanju
Pozivamo kliničare da:
- spoznaju da imaju moralnu obvezu podijeliti važne odluke s pacijentima
- potaknu dvosmjerni protok informacija i ohrabre pacijente da postavljaju pitanja, opišu svoju situaciju i izraze što žele
- pružaju točne informacije o različitim mogućnostima, kao i o dvojbama, koristima i štetnim učincima povezanim s liječenjem, u skladu s najboljom praksom za komunikaciju rizika
- prilagode informacije potrebama svakog pojedinog pacijenta i da pacijentima daju dovoljno vremena da razmisle o mogućnostima liječenja
- budu svjesni da se većina odluka ne mora donijeti odmah i da pacijentima i njihovim obiteljima daju izvore informacija i pomognu u donošenju odluke.
Pozivamo kliničare, istraživače, urednike, novinare i ostale da:
- se pobrinu da informacije koje daju budu jasne, utemeljene na dokazima i ažurne, te da se navedu sukobi interesa
Pozivamo pacijente da:
- govore o onome što ih muči, tako da postavljaju pitanja i kažu što im je važno
- spoznaju da imaju pravo biti ravnopravan sudionik u svojemu liječenju
- traže i koriste visokokvalitetne informacije o zdravlju
Pozivamo stručnjake koji izrađuju smjernice i donose odluke da:
- usvoje smjernice koje potiču zajedničko odlučivanje, uključujući mjerenje tog procesa, kao poticaj za njegovo poboljšanje
- dopune zakone o informiranom pristanku na način da dopuste razvoj vještina i alata za zajedničko odlučivanje
Zašto
- Pacijenti dobivaju liječenje uglavnom na temelju sposobnosti i spremnosti kliničara da pruži određenu skrb, a ne temeljem široko prihvaćenih standarda o najboljoj praksi ili pacijentovih želja u vezi liječenja.
- Kliničari često sporo prepoznaju koliko točno pacijenti žele biti uključeni u razumijevanje svojih zdravstvenih problema, informiranje o postupcima liječenja koji su im dostupni i donošenje odluka temeljem njihovih osobnih sklonosti.
- Mnogim pacijentima i njihovim obiteljima teško je aktivno sudjelovati u odlukama povezanim sa zdravljem. Nekima manjka samopouzdanja da propituju zdravstvene djelatnike. Mnogi imaju samo ograničeno razumijevanje o zdravlju i njegovim odrednicama i ne znaju gdje pronaći informacije koje su jasne, pouzdane i koje je lako razumjeti.