9: Kako ljudi mogu izbjeći da ih se “obilježi” kao “bolesne”, kao i nepotrebna liječenja?

Medicina se može podičiti s mnogo zadivljujućih otkrića, od kojih ćemo navesti samo nekoliko: cjepiva i antibiotike za sprječavanje i liječenje infekcija, umjetne zglobove, operaciju mrene i liječenje karcinoma u djece. Ali taj uspjeh ohrabruje medicinu da proširi istraživanje u područja u kojima ima mnogo manje učinka. Osobi s čekićem cijeli svijet sliči na čavao, a liječniku (ili farmaceutskoj tvrtki!) s novim načinom liječenja sve izgleda kao bolest.

Primjerice, kako su postajali dostupni bolji lijekovi za dijabetes i visoki krvni tlak, liječnici su došli u iskušenje da ih počnu nuditi i pacijentima čiji su nalazi samo malo izvan normalnog raspona. To dramatično povećava broj ljudi koji su obilježeni kao dijabetičari ili hipertoničari, što znači da se liječe mnogi ljudi koji bi se nekad smatrali zdravima.

Uz nuspojave (ponekad nepotrebnog) liječenja, to „obilježavanje“ ima i psihološke i socijalne posljedice, što može utjecati na raspoloženje, kao i uzrokovati probleme na poslu ili s osiguranjem. Zbog toga je za pacijente i javnost važno prepoznati taj slijed zbivanja – kako bi zastali i odvagnuli moguće štete i koristi prije nego li nepromišljeno pristanu na liječenje. Kao što smo naveli ranije, rano otkrivanje bolesti (probir) često uzrokuje te probleme „obilježavanja“ ljudi kao bolesnih zbog pretjerano strogog dijagnosticiranja i mogućeg pretjeranog liječenja.

Prvi je način obrane pokazivanje opreza prema „etiketi“ bolesnika i predlaganje dodatnih pretraga. Naizgled neozbiljan komentar da je zdrav samo onaj tko nije napravio dovoljno pretraga, ima svoju vrlo ozbiljnu stranu. Stoga je uvijek mudro upitati smatra li se bolest visoko ili nisko rizičnom. I, kako smo već ranije predložili, također je važno pitati što bi se dogodilo ako se ništa odmah ne poduzme: kako se stanje može pratiti i što bi trebao biti signal da se nešto mora poduzeti? Nekim će liječnicima biti draže ako bolesnici istog trenutka ne žele terapiju ili dodatne pretrage. Međutim, drugi liječnici mogu upasti u klopku „obilježavanja“ – obilježavanje = bolest = obvezno liječenje – pri čemu ne moraju shvatiti da bi pacijent možda bio najsretniji da se pričeka i vidi hoće li se problem poboljšati ili pogoršati sam od sebe.