6: Ako netko ima stanje koje se istražuje u kliničkom istraživanju koje se upravo provodi, kako može za to saznati ako to ne zna njegov liječnik?

Manje od jedne od 100 osoba koje posjete liječnika bit će uključeno u kliničko istraživanje. Taj udio razlikuje se ovisno o bolesti i okolnostima. Čak i u centrima za liječenje karcinoma – gdje su istraživanja naširoko prihvaćena i korištena – raspon je ogroman: većina djece s karcinomom uključuje se u istraživanja, ali manje od jednoga na 10 odraslih. Hoće li bolesnik biti uključen u istraživanje ovisi i o tome u kojemu se centru liječi: ako centar nije uključen u istraživanje, onda neće moći uključivati bolesnike. Stoga bolesnici mogu potražiti centar u kojemu se provode klinička istraživanja. Postoje određena istraživanja koja se provode u zajednici i u koja se bolesnik može izravno uključiti; takva se istraživanja često provode da bi se utvrdilo kako pomoći osobama s mentalnim problemima, kao što su depresija ili tjeskoba. U novije su vrijeme neka istraživanja počela uključivati ljude izravno internetom. Nedavno je provedeno istraživanje u kojemu je procijenjen učinak rastezanja prije vježbanja i u kojemu su ispitanici uključeni internetom, a da nikada nisu bili u nekoj klinici – sve upute dobili su na internetu, a tako se odvijalo i njihovo praćenje.

Ako liječnici nisu skloni uključiti bolesnike u istraživanja, bolesnici trebaju saznati zašto. Primjerice, možda bolesnik zaista ne odgovara definiranim kriterijima uključenja. Međutim, može biti i da liječnik odbija dodatni posao kojim ga opterećuju regulatorni zahtjevi. Bolesnici koji su uvjereni da bi vjerojatno mogli biti kandidati za sudjelovanje u istraživanjima koja se upravo provode trebaju biti uporni. Ako postoji prikladno istraživanje i ako pacijent jasno izrazi želju za sudjelovanjem, liječnici bi to trebali poduprijeti.