Što regulatorni sustavni ne rade?

Iako regulatorni sustavi za provedbu istraživanja znanstvenicima postavljaju zahtjevne uvjete prije nego studije započnu, postoje mnoge stvari koje očito propuštaju učiniti ili ih ne čine dobro. Mnogi sustavi ne čine dovoljno kako bi osigurali da su predložena istraživanja zaista potrebna. Primjerice, ne zahtijevaju od istraživača dokaz da su napravili detaljan pregled postojećih dokaza prije nego se upuste u nova istraživanja. Ranije je već objašnjeno zašto su toliko važni sustavni pregledi.

Nadalje, većina napora u regulaciji istraživanja posvećuje se početnoj fazi, s naglaskom na kontroliranje ulaska ispitanika u studije. Međutim, ulaže se zapanjujuće malo truda u nadzor istraživanja jednom kada se ona pokrenu, kao i u to da se osigura da istraživači objave rezultate odmah nakon završetka studije (ili da ih uopće objave), pri čemu će navesti na koji način njihovi rezultati smanjuju dvojbe.

Osobe pozvane na sudjelovanje u istraživanjima o učincima terapija trebaju imati povjerenja da su istraživanja doista vrijedna i da će njihov doprinos biti koristan. Regulatorni sustavi trebaju učiniti više da ih uvjere u oboje i da uklone nepotrebne zapreke za provedbu dobrih istraživanja koja će se baviti pitanjima važnima za bolesnike. Danas raste svijest o tome da se provjera terapija tiče svih. Kako bolesnici i javnost budu prihvaćali prilike koje im se sada nude, da se uključe u planiranje i provedbu istraživanja (pogledajte 11. poglavlje), vjerojatno će postati glasniji u zahtjevima da se obrati pozornost na regulatorne zapreke.