Što se probirom želi postići i zašto su dokazi važni

Dokazi koje smo dosad predstavili pokazuju da prije srljanja u probir širokih razmjera vrijedi zastati na trenutak i razmotriti ključna obilježja programa probira i podsjetiti se što se njima želi postići. Ljudi kojima se nudi probir nemaju, ili nisu primijetili, simptome ili znakove bolesti na koju se testiraju – oni nisu tražili da im medicina pomogne jer boluju od tih bolesti. Cilj probira pojedinaca ili populacija jest smanjiti rizik od smrti ili budućeg narušavanja zdravlja koje će nastupiti zbog specifične bolesti tako da se ponudi test koji će prepoznati osobe koje bi mogle imati koristi od liječenja. [1, 21] Cilj probira nije samo dijagnosticirati bolest ranije, jer to ne mora pomoći svakomu, a nekom može čak i naštetiti.

Osnovna mjerila za procjenu vrijednosti testova probira navedena su u izvješću Svjetske zdravstvene organizacije iz 1968. godine. [22]

Ti su kriteriji naknadno dorađeni da bi se bolje uskladili s današnjim pružanjem zdravstvene skrbi. Ljudi koji se pozivaju na probir trebaju dobiti dovoljnu količinu uravnoteženih informacija o testu koji im se nudi – uključujući moguće rizike, posljedice i ograničenja, kao i potencijalne koristi – kako bi mogli donijeti odluku temeljenu na vlastitoj informiranosti.

Ključne se poruke mogu ovako sažeti: probir nije potreban, osim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

  • Bolest za koju se obavlja probir važna je za javno zdravstvo – primjerice, jer je ozbiljna i/ili pogađa velik broj ljudi
  • Postoji prepoznatljiva rana faza bolesti
  • Postoji učinkovito i prihvatljivo liječenje za tu bolest, tako da će probir vjerojatno imati utjecaj na ishod bolesti
  • Postoji valjana i pouzdana pretraga za bolest koja je prihvatljiva ljudima kojima se nudi probir
  • Program probira kvalitetan je i cijenom prihvatljiv u sredini u kojoj se nudi
  • Informacije koje se nude ljudima nepristrane su, utemeljene na dobrim dokazima i jasno upozoravaju na moguće rizike (primjerice, pretjerano dijagnosticiranje koje vodi nepotrebnom liječenju), kao i na potencijalnu korist
  • Poziv na probir nije prisilan, odnosno, u pozivu je naglašeno da se poziv može odbiti
  • Vjerojatnost nastanka fizičkih ili psiholoških neželjenih posljedica u onih kojima se probir nudi manja je od vjerojatnosti da će probir imati korisne učinke
  • Postoje prikladne ustanove za dijagnozu i liječenje abnormalnosti koje se uoče probirom

Navedeni kriteriji dodatno učvršćuju našu poruku s početka ovog poglavlja: da bi svaka odluka o uvođenju programa probira trebala biti temeljena na kvalitetnim dokazima, ne samo o svojoj učinkovitosti probira nego i o mogućim negativnim posljedicama.