Kako pacijenti mogu ugroziti objektivnu provjeru učinaka liječenja?

Ovdje pročitajte:

Uvod

Uključivanje pacijenata u istraživanje nije uvijek korisno za objektivnu provjeru učinaka liječenja. Anketiranje istraživača provedeno 2001. godine otkrilo je neka vrlo pozitivna iskustva koja su proistekla iz uključivanja pacijenata u provođenje kliničkih istraživanja, ali isto je tako razotkrilo neke aktualne probleme koji su uglavnom nastajali zbog toga što nitko nije imao iskustva u takvom obliku suradnje. Naime, često je dolazilo do značajnih odgoda u započinjanju istraživanja. Također je postojala sumnja o mogućim sukobima interesa i „reprezentativnosti“ pojedinih pacijenata koji još nisu shvaćali da na sastancima o kliničkim istraživanjima ne mogu zastupati isključivo svoje vlastite interese. [5]

Činilo se da mnogi od tih problema nastaju zbog toga što pacijenti nemaju dovoljno znanja i razumijevanja za način na koji se istraživanja provode i financiraju. Beznadne situacije ponekad dovode do očajničkih pokušaja pacijenata da se domognu liječenja koje nije bilo prikladno procijenjeno i koje može učiniti više štete nego dobra, čak i za bolesnike koji umiru. Već smo spomenuli način na koji je lobiranje pacijenata i njihovih zagovornika za „samilosno“ puštanje na tržište „obećavajućih“ novih lijekova za liječenje AIDS-a imalo i svoje negativne posljedice: odgodilo je prepoznavanje oblika liječenja koji dovode do rezultata koji su važni pacijentima. U novije smo vrijeme mogli vidjeti kako kontraproduktivno i neutemeljeno lobiranje, i od pojedinaca i od skupina pacijenata, može negativno utjecati na propisivanje lijekova za multiplu sklerozu i karcinom dojke.

Sredinom 1990-ih uvedeni su interferoni za liječenje bolesnika s relapsno-remitirajućim oblikom multiple skleroze na temelju vrlo oskudnih dokaza o korisnom učinku. Vrlo su brzo bolesnici sa svim oblicima multiple skleroze počeli zahtijevati te skupe lijekove, a zdravstveni fondovi prihvaćali su to financirati. Interferoni su postali prihvaćeni kao standardno liječenje te teške bolesti. Zbog toga nikada nećemo znati koji je prikladan način davanja interferona kod multiple skleroze – istraživanje nikad nije provedeno, a sad je prekasno da se sat vrati unatrag. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, jedno je postalo kristalno jasno – interferoni imaju neugodne nuspojave kao što su, primjerice, simptomi nalik gripi.

Kao što je ranije objašnjeno u knjizi Gdje su dokazi?, Herceptin (trastuzumab) nije čudotvorni lijek za sve žene s karcinomom dojke. Prvo, njegova učinkovitost ovisi o osobitom genetičkom obilježju tumora koji je prisutan u samo jedne od pet žena s karcinomom dojke. Osim toga, lijek ima potencijalno ozbiljne nuspojave za srce. Unatoč tome, lobiranje pacijenata, potaknuto mahnitom medijskom kampanjom, navelo je političare da popuste zahtjevima javnog mnijenja: uporaba Herceptina službeno je podržana, bez prihvaćanja postojećih dokaza ili priznanja da se dodatni dokazi o odnosu između koristi i štetnih učinaka još uvijek čekaju.