Pronalaženje svih važnih dokaza za sustavne preglede

Pronalaženje svih važnih dokaza za sustavne preglede – bez obzira na jezik ili format relevantnih istraživanja – uvijek predstavlja popriličan izazov, između ostaloga i zbog toga što neki važni dokazi nisu javno objavljeni. Podatci o istraživanjima ne objavljuju se uglavnom zbog toga što ih istraživači nisu napisali ili nisu poslali rezultate svojih istraživanja na objavljivanje jer su bili razočarani njima, a farmaceutske tvrtke odbacuju studije u kojima se ne favoriziraju njihovi lijekovi. Časopisi također znaju biti pristrani i odbiti članke o istraživanjima koje su zaprimili jer njihove rezultate ne smatraju dovoljno „uzbudljivima“. [3] 

Pristrano selektivno objavljivanje (engl. under-reporting) istraživanja neznanstveno je i neetično i danas je općenito prihvaćeno da je to ozbiljni problem. Naročito je moguće navesti na pogrešni zaključak ljude koji pokušavaju odlučiti koje će oblike liječenja koristiti jer je manja vjerojatnost da će se objaviti istraživanja koja su dala „razočaravajuće“ ili „negativne“ rezultate, dok istraživanja s „uzbudljivim“ rezultatima imaju veću vjerojatnost od drugih da će se objaviti.

Broj svih studija koje se nikad ne objave iznimno je velik: najmanje polovina svih kliničkih istraživanja nikad se ne objavi u cijelosti. To selektivno objavljivanje istraživanja pristrano je i odnosi se na velika, kao i na mala klinička istraživanja. Jedna od mjera koje su poduzete da bi se počeo rješavati taj problem jest uspostava sustava za registriranje istraživanja prije nego započnu te poticanje istraživača da objave protokole svojih studija. [3]

Pristrano selektivno objavljivanje istraživanja može biti i smrtonosno. Pohvale zaslužuje nekolicina britanskih istraživača koji su 1993. godine odlučili objaviti rezultate kliničkog istraživanja koje je provedeno 13 godina ranije. Radilo se o novom lijeku za smanjenje poremećaja srčanog ritma u bolesnika koji su doživjeli srčani udar. Devet bolesnika umrlo je nakon primanja lijeka, dok je samo jedan umro u poredbenoj skupini.

„Kada smo proveli istraživanje 1980. godine“, napisali su, „mislili smo da je povećana stopa smrtnosti u skupini koja je primala lijek rezultat slučajnosti… Razvoj lijeka [lorkainida] napušten je zbog komercijalnih razloga i stoga ta studija nikada nije bila objavljena; sada je to dobar primjer pristranosti u publiciranju (engl. publication bias). Rezultati opisani ovdje … mogli su poslužiti kao rano upozorenje o nevoljama koje nas čekaju. [4]

Moguće „nevolje“ koje su spominjali odnosile su se na lijek sličan onom koji su oni testirali, a koji je na vrhuncu svoje uporabe izazvao prijevremenu smrt desetaka tisuća ljudi svake godine samo u SAD-u. [5]