Talidomid

Iznimno potresan primjer nove terapije koja je prouzročila više štete nego koristi jest lijek talidomid. [1]

Taj je lijek za spavanje uveden u medicinsku praksu kasnih 1950-ih kao navodno sigurnija alternativa barbituratima koji su se redovito propisivali u to vrijeme. Naime, za razliku od barbiturata, predoziranje talidomidom nije izazivalo komu. Talidomid se osobito preporučivao trudnicama u kojih se primjenjivao i za ublažavanje jutarnje mučnine.

Početkom 1960-ih porodničari su uočili naglo povećanje broja slučajeva teških deformacija ruku i nogu u novorođenčadi, stanje zvano fokomelija. To dotad vrlo rijetko stanje karakteriziraju ekstremno kratki udovi pa se doima da šake i stopala izlaze izravno iz tijela. Liječnici u Njemačkoj i Australiji povezali su te malformacije novorođenčadi s činjenicom da su majke uzimale talidomid u ranoj trudnoći. [2]

Krajem 1961. godine proizvođač je povukao talidomid s tržišta. Niz godina kasnije, nakon javnih kampanja i pravnih postupaka, žrtve su počele dobivati odštetu. Cijena tih strašnih abnormalnosti bila je nesaglediva – u oko 46 zemalja gdje se talidomid propisivao (u nekim se zemljama prodavao čak i bez recepta), tisuće djece rođene su s malformacijama. Talidomidska tragedija zaprepastila je liječnike, farmaceutsku industriju i pacijente te dovela do temeljitih promjena u procesu razvoja lijekova i njihova odobravanja širom svijeta. [3]