Herceptin

Komercijalne tvrtke nisu jedine koje trube o prednostima novih terapija dok istovremeno pokušavaju umanjiti njihove nedostatke. Pretjerivanja profesionalaca i oduševljeni prikazi u medijima također mogu naglašavati dobre strane terapije, a ignorirati potencijalne mane. Mane ne moraju uključivati samo štetne nuspojave nego isto tako i dijagnostičke teškoće, kao što zorno prikazuju zbivanja oko trastuzumaba, lijeka za karcinom dojke, poznatijeg po zaštićenom nazivu Herceptin.

Međutim, u to je vrijeme Herceptin bio odobren samo za liječenje metastatskog (proširenog) karcinoma dojke i nije bio dovoljno ispitan za rani karcinom dojke. Čak je i proizvođač zatražio da se Herceptin odobri za liječenje ranih stadija karcinoma dojke kakvi se viđaju u malom broju žena – onih koje su bile pozitivne na protein HER2. Samo jedna od pet žena ima takav genetički profil. Procjena pozitivnosti na HER2 problematična je i skupa, a mogućnost pogrešne dijagnoze i realna mogućnost da će se lažno pozitivne bolesnice podvrgnuti nepotrebnom liječenju rijetko su se spominjali u medijima koji su lijek predstavljali na oduševljen, ali nekritičan način. Nije se govorilo ni o tome da najmanje četiri od pet žena oboljelih od karcinoma dojke nisu HER2-pozitivne. [9, 10, 11, 12]

Tek je kasnije te godine britanski Nacionalni institut za zdravlje i kliničku izvrsnost (engl. National Institute for Health and Clinical Excellence – NICE) – Institut zadužen za nepristranu procjenu dokaza i davanje preporuka – preporučio Herceptin kao terapijsku mogućnost za žene s ranim karcinomom dojke koji je pozitivan na HER2. Već je tada preporuka popraćena važnim upozorenjem. Budući da se povećavala količina dokaza koji su upućivali da Herceptin može imati štetne učinke na funkciju srca, NICE je preporučio da bi liječnici trebali procijeniti funkciju srca prije propisivanja lijeka i da se lijek ne smije propisivati ženama s različitim srčanim bolestima, počevši od angine pektoris do poremećaja srčanog ritma. NICE je procijenio da je nužan oprez jer su bili dostupni samo kratkoročni podatci o nuspojavama, a neke od njih bile su ozbiljne. Trebalo je proći određeno vrijeme da bi se dobili podatci o dugoročnim ishodima liječenja, kako o njegovim povoljnim učincima, tako i o štetnim. [13]

Usisana u vrtlog

Isti takav pritisak za korištenje Herceptina zabilježen je i u drugim zemljama. Primjerice, u Novom Zelandu propisivanje Herceptina oboljelima od karcinoma dojke zagovarale su udruge za prava pacijenata, tisak i mediji, farmaceutske tvrtke i političari. Novozelandska Agencija za upravljanje lijekovima (engl. Pharmaceutical Management Agency – PHARMAC), koja ima istu ulogu kao NICE u Velikoj Britaniji, na isti je način procijenila dokaze za uporabu Herceptina u ranom karcinomu dojke. U lipnju 2007., temeljem svoje procjene, PHARMAC je odlučio da bolesnice s ranim karcinomom dojke mogu primati Herceptin devet tjedana te da ga treba davati u isto vrijeme s drugim lijekovima protiv karcinoma, a ne prije ili nakon njih. Taj režim liječenja Herceptinom u trajanju od devet tjedana bio je jedan od tri režima liječenja Herceptinom koji su iskušavani diljem svijeta. PHARMAC je također odlučio financirati dio međunarodnog istraživanja kojemu je cilj bio procijeniti idealno trajanje liječenja Herceptinom. Međutim, u studenom 2008., novoizabrana je vlada ignorirala PHARMAC-ovu odluku koja je bila utemeljena na dokazima i proglasila da će financirati dvanaestomjesečno liječenje Herceptinom. [14]

Brojna pitanja u vezi s Herceptinom i dalje su bez odgovora – primjerice, kada treba propisati lijek, koliko ga dugo propisivati, mogu li u nekih žena dugoročni štetni učinci lijeka prevladati nad korisnim učincima te odgađa li ili sprječava lijek ponovno javljanje karcinoma. Osim toga, pojavio se i novi problem povezan s Herceptinom jer je utvrđeno da u kombinaciji s drugim lijekovima za karcinom dojke kao što su antraciklini i ciklofosfamid može povećati rizik od srčanih nuspojava kod bolesnica s oko 4 slučaja nuspojava na 100 bolesnica, koliko bi ih se inače javilo, na oko 27 nuspojava na 100 bolesnica. [15]