Pitanja koja su važna pacijentima

Istraživači u Bristolu odlučili su postaviti osnovno pitanje: „U kojoj se mjeri istraživanja o osteoartritisu koljena bave pitanjima koja su važna bolesnicima oboljelima od te bolesti i kliničarima koji ih liječe?“. [17]

Za početak su okupili četiri ciljne skupine – bolesnike, reumatologe, fizioterapeute i liječnike opće prakse. Sudionici navedenih skupina bili su potpuno suglasni da ne žele nikakva nova istraživanja koja sponzorira farmaceutska industrija i u kojima se uspoređuje još jedan nesteroidni protuupalni lijek (skupina lijekova koja uključuje, primjerice, ibuprofen) s placebom. Umjesto istraživanja lijekova, bolesnici su željeli rigorozne procjene fizioterapije i kirurških zahvata, kao i procjenu edukacijskih intervencija i strategija za nošenje s bolešću koje bi mogle pomoći bolesnicima da uspješnije obuzdaju to kronično, onesposobljavajuće i često bolno stanje. Naravno, ti oblici terapije i skrbi pružaju mnogo manju mogućnost za komercijalno iskorištavanje nego lijekovi i stoga se često zanemaruju.

Da se procijene na isti način, u koliko bi se drugih područja medicinskih istraživanja utvrdio sličan raskorak između pitanja o učincima postupaka koji zanimaju bolesnike i kliničare i onih kojima se bave istraživači? Nažalost, čini se da je raskorak pravilo, a ne iznimka. [18, 19, 20, 21]

Manje promjene u sastavu lijeka rijetko dovode do značajno novih i korisnijih učinaka lijeka, no ipak takva istraživanja terapija dominiraju – ne samo kada je riječ o artritisu nego i o drugim kroničnim stanjima. Kakvo rasipanje resursa!