Moždani udar
Moždani udar vodeći je uzrok smrti i dugotrajne invalidnosti. Tijekom prvog moždanog udara stopa je umiranja između jedan i dva od šest pacijenata, što se povećava na četiri od šest za sljedeće moždane udare. Jedan od patofizioloških uzroka moždanog udara jest suženje (stenoza) karotidne arterije koja dovodi krv u mozak. Masni materijal koji oblaže unutarnju stijenku karotidne arterije ponekad se otkine, začepi manje ogranke arterije i tako izazove moždani udar. Da bi uklonili te masne naslage, kirurzi su 1950-ih počeli izvoditi operaciju poznatu kao karotidna endarterektomija. Očekivalo se da će kirurški zahvat smanjiti rizik od moždanog udara. Međutim, kao i prilikom svake operacije, postoji rizik od komplikacija izazvanih samim kirurškim postupkom.
Iako je karotidna endarterektomija postala vrlo popularna, tek su 1980-ih napravljena randomizirana istraživanja kako bi se procijenili rizici i koristi od zahvata. Očito je da bi poznavanje tih informacija bilo iznimno važno za bolesnike i njihove liječnike. Dva dobro osmišljena istraživanja – jedno u Europi, drugo u Sjevernoj Americi – provedena su na bolesnicima koji su već imali simptome suženja karotidne arterije (manji moždani udar ili povremene simptome nalik na moždani udar) da bi usporedili operaciju s najboljim dostupnim nekirurškim postupkom liječenja. Nekoliko tisuća bolesnika sudjelovalo je u tim dugoročnim studijama. Rezultati objavljeni 1990-ih pokazali su da operacija može smanjiti rizik od moždanog udara ili smrti, ali da njezina korist ovisi o stupnju suženja karotidne arterije. Kada se odvagnu svi dokazi, bolesnicima s razmjerno malim suženjem operacija je naštetila, jer i sama može prouzročiti moždani udar. Ti važni rezultati imali su izravan utjecaj na kliničku praksu. [2, 3]