Dobivanje dovoljno velikih brojeva za objektivnu provjeru postupaka liječenja

Ponekad je u istraživanjima kojima se provjeravaju terapije moguće dobiti dovoljno velike brojeve iz studija provedenih u jednom ili dvama centrima. Međutim, da bi se dobili pouzdani dokazi za procjenu utjecaja terapije na rijetke ishode kao što je smrt, obično je potrebno u istraživanje uključiti pacijente u mnogim centrima, a često i u mnogim zemljama. Primjerice, istraživanje u kojem je sudjelovalo 10 000 pacijenata iz 13 zemalja pokazalo je da su steroidni lijekovi smrtonosni kada se daju ljudima s ozbiljnim ozljedama mozga, a radi se o terapiji koja se koristila više od trideset godina. [2] U drugoj objektivnoj provjeri koju je organizirala ista istraživačka skupina istraživanje koje je uključilo 20 000 pacijenata u 40 zemalja pokazalo je da jeftini lijek zvan traneksaminska kiselina smanjuje broj smrti izazvanih krvarenjem nakon ozljede. [3]

Učinci traneksaminske kiseline na smrtnost među traumatološkim bolesnicima s obilnim krvarenjem, ukupno i po kontinentu ispitanika (neobjavljeni podatci iz studije CRASH-2: Lancet 2010;376:23-32) (kliknite na sliku za veći prikaz).

Ova su istraživanja bila osmišljena tako da se umanje potencijalne pristranosti kao i dvojbe koje su posljedica igre slučaja, stoga predstavljaju primjer dobro provedenih istraživanja koja nam pružaju visokokvalitetne dokaze vrlo važne za zdravstvenu skrb širom svijeta. Nije stoga čudno što je u anketi koju je organizirao časopis British Medical Journal drugo od tih dvaju randomiziranih istraživanja proglašeno najvažnijim istraživanjem 2010. godine.

Slika se temelji na podatcima koje nam je ljubazno ustupila nagrađena istraživačka skupina kako bismo prikazali koliko je važno informacije o učincima liječenja temeljiti na što većem broju informacija kako bismo smanjili rizik od zavaravanja igrom slučaja. Dijamant na dnu slike predstavlja ukupan rezultat istraživanja traneksaminske kiseline. Pokazuje da lijek smanjuje broj smrti od krvarenja za gotovo 30% (omjer rizika je nešto iznad 0,7).

Opisani zbirni rezultat pruža najpouzdaniju procjenu učinka analiziranog lijeka, iako procjene iz centara na kontinentu A pokazuju manje očit učinak (koji nije statistički značajan i najvjerojatnije podcjenjuje pravi učinak), a procjene iz centara u kategoriji „Drugi kontinenti“ pokazuju veći učinak (što je najvjerojatnije precjenjivanje).

Na gotovo isti način na koji se igra slučaja može smanjiti ako se spoje podatci iz mnogih centara u multinacionalnom istraživanju, rezultati iz sličnih, ali odvojenih studija mogu se ponekad statistički združiti – u procesu poznatom kao „metaanaliza“. Iako su metode za metaanalizu statističari razvili prije mnogo godina, tek su se 1970-ih počele češće koristiti, najprije među istraživačima iz društvenih znanosti u SAD-u, a nakon toga i među znanstvenicima u medicini. Do kraja 20. stoljeća metaanaliza je postala široko prihvaćena kao važna sastavnica objektivne provjere učinaka liječenja.

Primjerice, u pet različitih zemalja zasebno je organizirano i financirano pet istraživanja da bi se analiziralo neriješeno pitanje staro 60 godina: „Kolika treba biti razina kisika u krvi da bi se postigla najveća vjerojatnost da će prijevremeno rođeno dijete preživjeti bez većih oštećenja?“ Ako je razina kisika u krvi prevelika, djeca mogu oslijepiti; ako je preniska, djeca mogu umrijeti ili razviti cerebralnu paralizu. Čak i u te krhke djece razlike koje nastaju zbog različitih razina kisika najvjerojatnije su skromne i zbog toga su nužni veći brojevi ispitanika da bi se razlike otkrile. Stoga su se skupine istraživača odgovorne za svako od tih pet istraživanja dogovorile da će spojiti rezultate iz svojih studija kako bi dobili pouzdanije procjene nego što bi to mogla pojedinačno dati svaka od tih studija. [4]