Dramatični učinci liječenja: rijetki i trenutačno prepoznatljivi

Ovdje pročitajte:

Uvod

Vrlo su rijetko dokazi toliko jasni da nema mjesta nikakvoj sumnji o učinkovitosti terapije. [2] U takvim slučajevima učinak liječenja često je dramatičan i trenutačan. Uzmimo za primjer poremećaj srčanog ritma koji se naziva ventrikularna fibrilacija, kada mišićna kontrakcija u srčanim klijetkama (ventrikulima) postaje iznimno nekoordinirana. Radi se o žurnoj situaciji jer smrt može nastupiti za samo nekoliko minuta. Primjenom električnog šoka na srce, strujom koja izlazi izravno iz uređaja defibrilatora koji se stavlja na prsa, moguće je ponovno uspostaviti normalan ritam srca; kada je postupak uspješan, učinak je doslovno trenutačan.

Drugi dramatični učinci liječenja (pogledajte također 6. poglavlje, str. 68-69) uključuju drenažu gnoja iz apscesa za ublažavanje boli, transfuziju krvi za liječenje šoka uzrokovanog teškim krvarenjem i terapiju dijabetesa inzulinom (hormonom koji stvara gušterača). Sve do 1920-ih oboljeli od dijabetesa živjeli su kratko i neizmjerno su patili, stanje im se pogoršavalo uz nekontrolirano visoku razinu šećera u krvi. Početni rezultati istraživanja na životinjama vrlo su brzo doveli do primjene inzulina kod pacijenata, s izvanrednim uspjehom – terapijski učinak inzulina za to je vrijeme bio ravan čudu. Drugi primjer iz tog vremena jest uporaba jetre – za koju se poslije saznalo da je izvor vitamina B12 – za liječenje bolesnika s pernicioznom anemijom. U toj tada smrtonosnoj vrsti anemije broj crvenih krvnih stanica postupno se smanjuje na vrlo nisku razinu, zbog čega bolesnici izgledaju vrlo blijedi i osjećaju neopisivu slabost. Kada bi ti bolesnici dobili ekstrakt jetre, brzo bi se oporavili, a vitamin B12 i danas se rutinski propisuje za taj oblik anemije.

I neki primjeri s početka ovog stoljeća pokazuju slične dramatične rezultate.